Osnove gestalt psihoterapije

Gestalt psihoterapija (GPT) je noviji pravac grupne i individualne, doživljajne psihoterapije koji se počeo razvijati 1940. godine. Gestalt psihoterapiju osnovao je Fritz Perls, rođen u Berlinu (1893-1970).

U samom početku istaknuo je kako je GPT predobra da bismo je ograničili samo na bolesne. Ona je korisna i dostupna svakome od nas i naših osiguranika u onoj mjeri u kojoj to mi ili oni odluče upotrijebiti.

Teorija Gestalta ne postoji kao zasebna cjelina već kao skupina učenja i koncepata baziranih na Gestalt-psihologiji:

Riječ gestalt dolazi iz njemačkog govornog područja i označava formu, konfiguraciju ili cjelinu. Slična je istočnjačkom pojmu Tao, te kineskom simbolu Jin - Jang.

Dobar Gestalt je jasan - jasan je odnos između figure i pozadine, tj. između neke prioritetne potrebe i pozadine, te protoka energije koju svaka osoba ima u određenom trenutku s obzirom na dominantnu potrebu.

Osnovni motiv

Osnovni motiv patologije po Gestaltu je nekompletiran emocionalni Gestalt, odnosno „nezavršeni posao“. Da bismo znali o čemu točno razgovaramo moramo definirati nekoliko osnovnih pojmova:

Figura

Figura je dominantna potreba ili akcija u određenom trenutku, bili mi nje svjesni ili ne - ono na što je usmjerena naša pažnja, odnosno ono na što je naša pažnja možda i nesvjesno vezana.

Pozadina

Pozadina je sve oko figure što može pomoći ili odmoći u zadovoljavanju dominantne potrebe.

U životu se stalno mijenjaju figure i pozadina, brzinom koja ovisi o životnim okolnostima. Ukoliko nismo toga svjesni imamo šansu živjeti s puno nezavršenog posla. Taj će nezavršeni posao, bili mi toga svjesni ili ne, vezati i trošiti našu psihičku energiju i onemogućavati nas da se bavimo onim što je nama važno ili mi mislimo da nam je važno na svjesnom nivou.

Svjesnost

Svjesnost je oblik doživljavanja iskustva, formiranja Gestalta i integracija problema. Ukoliko je svjesnost bazirana na dominantnoj sadašnjoj potrebi organizma i prima energiju od organizma potrebnu za zadovoljavanje te potrebe, ona je efikasna. Svjesnost nije kompletna ukoliko nedostaje direktno znanje o realnoj situaciji ili subjektivni osjećaj te situacije.

Funkcionalno svjesnost je jednaka odgovornosti. Svjesna osoba može odgovoriti samo na ono čega je svjesna, odnosno ne može odgovoriti na ono čega nije svjesna.

Dobro je znati i naglasiti da ljudi imaju sposobnost preživjeti cijeli život i sa djelomičnom sviješću. Bez svjesnosti nema spoznaje o mogućnosti izbora - tek kada postanu svjesni, ljudi mogu napraviti izbor i živjeti smislenim životom.

Postoji nekoliko osnovnih područja svjesnosti:

Osvještavanje uključuje:

Temelji osvještavanja su na doživljaju koji se zbiva ovdje i sada i koji se stalno mijenja. Ljudska priroda je manipulirajuća - ona izbjegava oslanjanje na samu sebe i ne preuzima na sebe odgovornost. Terapeut to mora jasno osvijestiti klijentu.

Granice

Granice su ono što nas dijeli od okoline. Dijelimo ih na fizičke i psihičke. Fizičke granice je jednostavnije definirati od psihičkih granica ukoliko ove druge nisu jasno postavljene. Psihičke granice ukoliko su previše propusne vode u simbiozu ili konfluenciju, odnosno u izolaciju ukoliko su previše rigidne.

Granice je važno prepoznavati i uvažavati, kako svoje tako i tuđe te svjesno odlučiti kada ćemo ih, kako i s kime otvarati ili zatvarati, odlučujući se svjesno ulaziti ili izlaziti iz kontakta.

Otpori

Otpori su nešto čega nismo svjesni, a što nam otežava rast i razvoj te uspješnost terapije. Zato ih terapeut treba otkrivati i jasno pokazivati klijentu, bez negacije ili pokušaja lomljenja.

Polariteti

Polariteti su dvije strane naše osobnosti. Važno ih je vidjeti i kod sebe i kod drugih. Nezavršeni poslovi su u nesvjesnoj sferi, ali daju neke tjelesne doživljaje, pa je važno naučiti klijente obraćati pažnju na njih i povezivati simptome sa neizraženim i potisnutim osjećajima.

Kontakt

Kontakt je susret sa sobom, drugim ljudima i sa svojom okolinom. Kontakt je temelj odnosa kroz koji ljudi rastu i grade svoj identitet. Ostvaruje se gledanjem, slušanjem, njušenjem, dodirom i kretanjem, jednom riječju fokusiranjem odnosno upotrebom svih osjetila. Djelotvoran kontakt podrazumijeva interakciju s prirodom i ljudima bez gubitka doživljaja individualnosti.

Preduvjet za dobar kontakt su jasna svjesnost, slobodna energija i sposobnost izražavanja sebe.

Nakon doživljaja kontakta dolazi do povlačenja radi integracije naučenog.

Izbjegavanje kontakta vodi u izolaciju, uključivanje u kontakt vodi u kratkotrajni gubitak identiteta, dok je zdravlje u sredini i podrazumijeva slobodu i mogućnost i jedne i druge opcije.

Po Fritzu Perlsu kretanje od polariteta ovisnosti do polariteta autonomije je proces sazrijevanja, a Laura Perls i cijela europska Gestalt tradicija smatra da je proces sazrijevanja baziran na dijalogu i uspostavljanju kontakta.

Dijalog se događa, a nije nešto o čemu se priča. Osoba koja samo verbalno daje do znanja da je u relaciji s drugim, ali ne vidi što se događa, nije u potpunosti svjesna situacije i nije u pravom kontaktu (ne reagira i ne osjeća odgovor na trenutačnu interakciju). Svjesnost o dijalogu omogućuje osobi da zna što radi u odnosu prema drugoj osobi, da zna kako radi to što radi, da je svjesna alternativnih mogućnosti i svog izbora da sada bude upravo to što jeste.

Što se zbiva na seansama

Početni cilj gestalt psihoterapije je osvještavanje onog što pacijent osjeća i čini u kontaktu sa sobom i svojom okolinom. Pristup je istovremeno i:

Terapeut nema plan, nikamo ne želi stići te je odnos obilježen međuovisnošću, a ne neovisnošću. Cilj nije analiza već svjesnost i kontakt s okolinom.

Umjesto pokušaja biti zdrav, adaptiranjem na neku situaciju GPT uči čovjeka upotrebljavati svjesnost u bilo kojoj situaciji u kojoj se zatekne.

Klijent nejasno vidi jer njegovo mišljenje ne integrira senzorno i afektivno, a agresiju koristi više protiv sebe nego za kontakt i asimilaciju.

Terapeut uči klijenta procesu postajanja svjesnim što i kako radi, a ne uči ga kakav bi trebao biti i zašto je takav. To je velika i vjerojatno najvažnija razlika prema psihoanalitički orijentiranim terapijama. Važno je postati svjestan nečega, ali i postati svjestan kako biti svjestan, odnosno kako izbjegavamo svjesnost.

Klijent dolazi na PT sa najmanje dvije intrapsihičke frakcije:

Zadatak terapeuta je traženje od klijenta da uđe u jednu, pa u drugu ulogu, a onda da bude ono što on istinski jeste. To je tzv. Topdog / underdog dihotomija.

Ovdje se krije velika zamka za terapeuta koji može izaći iz pozicije jednakosti i postati „ekspert“ koji sve zna. Dobar terapeut zna za klijentovu dihotomiju i izbjegava da ga klijent pokuša staviti u bilo koju od tih uloga. To čini na način da i jednu i drugu ulogu vraća natrag prema klijentu kao njegovu vlastitu i pomaže mu je prvo osvijestiti, a zatim integrirati.

Ako prestanemo bar za trenutak biti ono što nismo, dajemo si šansu osjetiti što jesmo. Time se postiže ravnoteža i dobiva podrška za razvoj kroz svjesnost i mogućost izbora.

U terapiji nema dominacije, spašavanja i ograničavanja. Terapeut je osoba koja reagira na „ples klijenta“, a ne osoba koja izrađuje koreografiju za njega.

Terapeut zna da postoji svjesni dio strukture ili funkcije bilo kojeg disfunkcionalnog ponašanja, kao naravno i nesvjesni dio svjesnog funkcioniranja kojeg treba što bolje osvijestiti, jer promjena se događa jedino na svjesnom planu.

Svaka terapijska intervencija utemeljena je na onom što se vidi i osjeća zato je važan feed back (povratna informacija), npr.:

Cilj osvještavanja nije osvještavanje u bilo kojem obliku, već osvještavanje onog nužnog za self-regulaciju.

Neurotičar ne dozvoljava sebi svjesnost, ne dozvoljava prihvatiti svoje prave potrebe i ne dozvoljava da mu one organiziraju ponašanje. Dio svoje energije koristi za kontrolu sebe, a drugi dio za kontrolu terapeuta i uvijek mu nedostaje energije za akciju. On pokušava uči u fuziju sa terapeutom i od njega uzeti snagu, a ne dozvoliti vlastitoj snazi da se razvije. Pokušava biti sam sebi dovoljan ili zavisan, ali ne koristiti vlastitu snagu ulaska i povlačenja iz kontakta. Terapeut brine, razumije i sluša - ta prava podrška je ono što hrani klijenta i vodi rastu, razvoju i rješenju problema.

Po GP-teoriji razvoj ne može biti brz. Svjesnost i razvoj mogu početi odmah, ali rast je proces i ne postoji brz rezultat, a još manje krajnji rezultat.

Klijent nesvjesno želi da ga terapeut izliječi - ukoliko to terapeut dopusti utvrđuje klijenta u vlastitom uvjerenju da je nesposoban regulirati samog sebe.

Paradoksalna teorija promjene po Beisseru kaže da će se promjena dogoditi kada jasno shvatimo i prihvatimo tko smo ili kakvi smo, a ne kad pokušavamo postati ono što nismo. Promjena se događa kad netko upotrijebi vrijeme i uloži trud da bi bio potpuno u sadašnjoj poziciji, jer da bismo se mogli kretati dalje, u jednom trenutku moramo imati čvrsto tlo odakle krećemo dalje.

Životna filozofija na kojoj je baziran Gestalt

1. Živi u svakom trenutku, ovdje i sada - ne u prošlosti i ne u budućnosti, ne čekaj da se netko nešto promijeni da bi ti počeo živjeti.
2. Budi u kontaktu s onim što je pored ili ispred tebe, nemoj mijenjati ovo ovdje za ono „tamo negdje“.
3. Doživi svoj dodir sa stvarnim svijetom, s okolinom kakva je, a ne uživljuj se u fantazije odnosno u okolinu kakvu bi želio da je, a u stvari nije.
4. Iskustvo je vrijednije od misli, živi sa svim svojim osjetilima i osjeti što ti pružaju.
5. Prihvati sve svoje osjećaje i izrazi ih, nemoj ih opravdavati, niti objašnjavati, budi pošten prema sebi i prema drugima.
6. Prihvati ravnopravnost svojih osjećaja, sva pripadaju tebi.
7. Prihvati samo vlastite imperative za koje si spreman odgovarati i za koje nalaziš smisao u sebi, a ne za one „treba“ i „mora“, odričući se vlastite moći i predavši je izmišljenim idolima.
8. Preuzmi punu odgovornost pred sobom i drugima za svoje misli, osjećaje i postupke - ne manipuliraj sobom sužavanjem svoje svijesti, racionalizacijom, očekivanjima, procjenjivanjima i iskrivljavanjem.
9. Ako ocijeniš da ti je potrebno i da je u redu, prepusti se drugom biću kao što si ti.

U Gestaltu moramo moći odgovoriti na 5 osnovnih pitanja:

U radu se koriste 4 osnovna pravila:

Tehnike Gestalta

Tehnike Gestalta su brojne te vrlo moćne i djelotvorne. Najčešće korištene metode su:

U Gestaltu se koristimo i radom sa snovima. San je pokušaj da se pronađe rješenje za neki prividni paradoks. Sve što čini sadržaj snova izražava nešto što je u nama, ali odvojeno od naše svijesti. Kao i govor tijela, snovi predstavljaju skriveni način simboličkog izražavanja potreba ličnosti. Gestalt se koristi u radu s pojedincem, parovima, obiteljima, malim i velikim grupama. Indikacije za Gestalt su široko postavljene - od svakodnevnih problema do svih psihičkih bolesti uz poseban oprez kod paranoje, zbog pomaka realiteta. Tipični klijenti gestalt terapeuta su “presocijalizirani ljudi”, ljudi koji imaju problema u svakodnevnom funkcioniranju, ali funkcioniraju: anksiozni, depresivni, perfekcionisti, fobičari. Gestalt se uspješno koristi i u tretmanu “psihosomatskih” smetnji, intrapsihičkih konflikata, problema s autoritetima.

Jedan od ciljeva, ako ne i najvažniji, Gestalt terapije je: premještanje podrške iz okoline, u podršku samom sebi.

Uspjeh terapije

Uspjeh terapije mjeri se porastom sposobnosti klijenta, njegovog doživljavanja i prosuđivanja, preuzimanja odgovornosti i oslobađanja od navezanosti za druge. Mjeri se vidljivim ponašanjem i osobnim unutarnjim doživljavanjem. Terapija je na kraju kad pojedinac teži aktualizaciji i razvoju prihvaćajući sve vidove sebe, bez njihovog vrednovanja što dovodi do drugačijeg mišljenja osjećaja i djelovanja.

Proces terapije može se shematski prikazati u nekoliko faza. Počinje pričom klijenta i konfrontacijom s terapeutom, slijedi klijentova negacija, bijes, depresija i konačno prihvaćanje, odnosno završavanje jednog „nezavršenog posla“ tj. zatvaranjem Gestalta.

Gestalt podrazumijeva rast i razvoj, to je posao za cijeli život i bitan razlog za što ranije kretanje na put samospoznaje i punine samo razvoja.

Zaključak

Gestaltistički pristup moguće je koristiti u svakodnevnom pristupu osiguranicima:

Jer kao što je Jorge Bucay rekao: Neurotičar ne treba terapeuta da ga liječi, ni oca da ga čuva, samo mu treba učitelj koji će mu pokazati na kojem se dijelu puta izgubio.

---

Literatura:

1. Pearls, F., Hefferline, R& Goodman, R. Gestalt therapy integrated: Excitement and growth in the human personality. New York: Dell 1951.
2. Pearls, L. One Gestalt therapist's approach. In: J. Fagan & I. Shepard (Eds.), New York: Harper&Row (Colophon). Gestalt therapy now 1970 p125-129.
3. Pearls, L Comments on new directions. In E. W. L. Smith, New York: Brunner/Mazel. The growing edge of Gestalt therapy 1976 p 221-226.
4. Polster, E. The therapeutic power of attention: Theory and technique. In J. K. Zeig, (Ed.),The evolution of psychotherapy: The third conference p 221-229 1997; New York: Brunner/Mazel
5. Polster, M. Eve's daughters: The forbidden heroisms of women. San Francisco:Jossey-Bass 1990.
6. Yontef, G. M. Awereness, dialogue and proces: Essays on Gestalt therapy. Highland, NY: Gestalt Journal Press 1993
7. Zinker, J. Creative process in Gestalt therapy. New York: Random House 1978.
8. Zinker, J. In search of good form: Gestalt therapy with couples and families. San Francisco: Jossey – Bass 1994.
9. Corney, G. U teorija i praksa psihološkog savjetovanja i psihoterapije. Naklada Slap, 2004 str 195 - 223.