10 najčešće postavljanih pitanja

Poštovani posjetitelji moje stranice!

Čini mi se da ću se najbolje predstaviti odgovorima na desetak najčešće postavljenih pitanja. Oni će vam vrlo brzo pokazati nalazite li se na stranici koja nudi nešto korisno i upotrebljivo za vas.

Pa najbolje da krenemo!

Prvo pitanje koje brine klijente je - Možete li mi čitati misli ili nekako me skenirati s tom Gestalt psihoterapijom?

Možda bi bilo zabavno, a možda i ne, uči u nečiju glavu, ali ni puno mršaviji terapeuti od mene u tome ne uspijevaju pa tako ni ja, šala mala 🙂.

Ni jedan terapeut bilo kojeg psihoterapijskog pravca ne može čitati ili skenirati vaše misli, ali dobar terapeut pažljivo sluša i prati govor tijela i na taj način se laiku može učiniti da mu je ušao u glavu i vidio ono što je on želio pod svaku cijenu sakriti. Da bih to ilustrirala sjetite se kad ste prije ručka krišom jeli Nutellu i kad vas je majka zatekla s čokoladnim brkovima i umrljanim rukama, a vama se činilo čudno kako ona zna što ste raditi kriomice u hladnjaku.

Znači terapeuti su naučili slušati riječi i pratiti što govor tijela pokazuje i to može naučiti svatko tko želi uložiti dovoljno vremena i truda u takvu edukaciju.

Drugo vrlo često i klijentu važno pitanje je – Hoćete li misliti da sam lud?

Ne, ne mislim da je čovjek koji dolazi kod terapeuta lud, ali što dulje radim to odgovornije tvrdim da uistinu „ludi“ ili ljudi s pravim i ozbiljnim dijagnozama šeću svuda okolo po svijetu i ne pada im napamet tražiti pomoć jer ne vide nikakvu potrebu za time.

Ali upravo zato osjetljivi ljudi sebe propitkuju i teško se nose sa stvarnošću i svakodnevnicom u kojoj „ludi“ vode igru, a „normalni“ ostaju van igre u čuđenju.

Isto tako možda je dobro definirati što točno znači biti lud svakome od nas.

Ako je to osoba koja ne zna reći NE pa je svi gaze.

Ili ako je to osoba koja stavlja sve ispred sebe sve dok se ne slomi.

Ili ako je to osoba koja ne može šutjeti na nepravdu, nepoštenje, varanje, laž – da onda su to ludi ljudi, ali to nije medicinska definicija ludosti.

Treće pitanje najčešće glasi – Kako mi vi možete pomoći, a niste to iskusili?

Niste pijanac, ne tuče vas muž, ne vara vas žena, nemate pet jedinica, niste izgubili godinu na faksu, nisu vam sve kartice u blokadi, niste ovisni o Helexu, čokoladi…

Pitanje proizlazi iz naše duboke nesigurnosti i naravno egomaničnosti odnosno usmjerenosti samo na sebe. Zbog toga vam se čini da nikome na svijetu nije ovako teško i da se to nikome u povijesti svijeta nije dogodilo.

Terapeut nije bio u svim tim situacijama, a to nije niti potrebno, on je prolazio kroz neku svoju priču pa ima emocionalnu spoznaju vaše muke i boli i teoretsko znanje o procesu te odmak kojim može pomoći osvijetliti problem s druge strane i pokazati korake koje možete učiniti ako svoj problem želite riješiti.

Klijente brine strah da je njihov problem banalan i da će ispasti razmaženi?

Tko sam ja ili bilo koji terapeut ako kategoriziram problem i vaše osjećaje i čemu bi to služilo?

Terapeut sluša, zrcali i usmjerava, ne sudi.

Ako vas nešto boli, smeta i uznemirava kako to može biti banalno i što znači biti razmažen?

To je opet neka klasifikacija. Čija? Čije je to mišljenje važnije od onoga kako se vi osjećate?

Klijenti žele znati traže li slabići pomoć psihoterapeuta?

I iz ovog pitanja vrišti neki sudac, neko prosudbeno vijeće koje svrstava ljude u kategorije.

Navodno Slabići osjećaju tugu, nepravdu, zapostavljenost, samoću, nevjeru, nepoštenje, iskorištavanje i traže puteve i načine kako to promijeniti za razliku od tzv. Čvrstih ljudi koji iz čistog mira bez ikakve spoznaje o svom fizičkom i psihičkom stanju dobiju infarkt srca, mozga ili rak nekog organa.

Toliko o podjelama, o slabićima i hrabrima, pa vi birajte?

Klijente zanima i - Hoćete li me osuđivati?

Vi mene još ni ne poznajete, a već vam je važno moje mišljenje i moje prosudbe.

Što mi to radimo samima sebi?

Nekom nepoznatom terapeutu kao i mnogim ljudima iz svoje životne sredine predajemo ključeve vlastitog života i sreće.

Ne, neću vas osuđivati, ali ako mi date priliku naučit ću vas prepoznati svaku situaciju u kojoj ste zanemarili svoje mišljenje i osjećaje koji su jedini ispravni i uvažili nečije tuđe.

Klijenti se često boje da će njihovi problemi postati javni?

Terapeuti kao i svi ostali liječnici imaju obvezu čuvanja profesionalne tajne. Znači neće i ne smiju vaš problem povezati s vašim imenom.

Iz ovog pitanja krije se naš duboki strah od toga što će drugi reći ili misliti.

Što vi imate od toga što ja mislim da je vama super, ako se vi tako ne osjećate, što znači da ničije mišljenje o vama ništa ne znači.

S druge strane budimo praktični kakve želje, koristi i potrebe bi imao terapeut šireći priču o vama i koliko dugo bi ta praksa opstala?

Klijenti pitaju i kako će znati da je terapija završena?

Gestalt psihoterapija je vrlo konkretna i mjerljiva. Klijent dolazi s problemom, terapeut pomaže da ga konkretizira. Dogovaraju što žele postići i kako će znati kad je problem riješen. Kad to postignu terapija je gotova zauvijek ili klijent odlučuje riješiti neki drugi problem.

Znači terapija ima početak i kraj kod terapeuta koji zna svoj posao, a klijent to može i ne mora uvažiti.

Klijente zanima i zašto je psihoterapija tako skupa?

Odgovorit ću protupitanjem. Što znači skupo i za koga je skupo? Nedavno sam trebala vodoinstalatera koji mi je za sat i 20 minuta naplatio 900 kuna, a iza njega električar za 20 minuta 375 kuna. Skupo? Malo ili puno? Ovisi znate li to i želite li to učiniti sami ili ne?

Mi nismo znali sami, a trebao nam je bojler u funkciji, pa smo platili.

A sad da se vratim na cijenu psihoterapije za koju treba završiti najmanje četverogodišnju edukaciju, završiti osobnu psihoterapiju, raditi u peer grupama i na superviziji, a sve to zahtijeva puno vremena i novaca, ali toliko i vrijedi. Mi ne možemo naplatiti mir, zadovoljstvo i radost koju gradimo i ne možemo to numerički izraziti zato naplaćujemo naše vrijeme

Klijente zanima osim pojedinačne cijene susreta i - Može li se dobiti popust na količinu?

Kao što sam objasnila u prethodnom odgovoru naplaćuje se vrijeme, a ono je potrošeno i na prvom i na petom susretu pa nema popusta na količinu 🙂.