Odluka
Ludilo zvana Corona traje mjesecima.
Ne želim da me obuzme, ne želim da mi promijeni život, navike, ugodnu rutinu i umanji svakodnevne radosti. Borim se koliko mogu, ali posustajem.
Čini li vam se poznato? Posustajete li i vi?
Vratila sam se sa dobrog i uspješnog godišnjeg odmora uistinu osvježena i spremna za nove radne zadatke, ali već nakon nekoliko dana osjećam da polako klizim iz sedla.
Pritisci su preveliki, zahtjevi prebrojni…
Čvrsto stežući preostalu energiju ponovno shvaćam da je sve samo u mojim rukama. Nitko me neće zaštititi ili obraniti od ovog ludila, ako to ne učinim sama.
Zato odlučujem umjesto svoje energije ponuditi svoje masne naslage na topljenje.
Iako slomljena radnim danom oblačim trenerku i krećem na vožnju biciklom.
Sa svakim prijeđenim kilometrom nekako sam bliža sebi.
Čak se počinjem i smiješiti i sastavljam u glavi popis ljudi koje ću zvati na kavu.
Svaki dan po jednog i to samo one s kojima se mogu smijati, biti mala djevojčica i bar za neko vrijeme zaboraviti na ludilo.
To pomaže.
Meni je pomoglo.
Želite li i vi pokušati?
Što vam nedostaje?
Bicikl, prijatelji ili odluka kojom ćete pomoći samoj sebi?