Icon Menu

Obiteljsko nasilje

Obiteljsko nasilje


Obiteljsko nasilje

Mi smo navodno u 21. stoljeću, ovih dana na izlasku iz 2020. godine, a po mnogo čemu kao da smo u Starom vijeku.

Javila mi se gospođa sa 25 godina bračnog staža i pitanjem što da radi dalje. Od straha ne može živjeti, ovo što mi se javlja smatra izrazito hrabrom gestom. Intelektualka je, udana za isto takvog, ali fakultetska diploma ne priječi ga da se služi šakama, vikanjem i zastrašivanjem. 21. stoljeće???

Tuče je godinama, navikla je, više je brine što to sad počinju činiti i kćer i sin???

Prvo gotovo da ne povjerujem u ono što čujem, a onda silna tuga što je takvo nešto uopće moguće. Imam toliko godina, a još me nešto zaskoči i iznenadi.

Što reći? Kako pomoći?

Koliko koraka moramo napraviti unazad da od mlade žene pune života s visokim obrazovanjem postanemo krpa za udaranje djece i muža? U kojem trenutku takva priča počinje? Zašto dozvoljavamo da se nastavlja i što možemo učiniti da je zaustavimo?

Makar sada kad je već odmakla tako daleko.

Prvo i osnovno nitko nema prava nikoga tući.

Upotreba fizičke sile, kao i verbalnog zlostavljanja govori o teškom poremećaju komunikacije i gubitku osnovnog poštovanja. To je snažan alarm da stvari nisu samo loše sada, već će se i pogoršavati.

Moramo se naučiti zaštititi. Vidjeti na koji način situacija izbjegne kontroli i kako je zaustaviti korak ranije.

Drugo moramo odgovoriti na osnovno pitanje kako smo dogurali do ovog trenutka i tko nam može pomoći u koracima koji su očito za nas preteški, ali ih moramo napraviti ako želimo sačuvati živu glavu i preostalo dostojanstvo.

Moramo naći odgovor kada smo povjerovali da smo bezvrijedni, lijeni, glupi, prokleti, čisto zlo kojeg treba ukloniti. Kada smo odustali od sebe?

Odgovor koji sam dobila bio mi je još teži za čuti?

Nemam kuda niti kome ići. Ovdje nije dobro, ali bolje ne postoji?

Lijepa žena stoji preda mnom potpuno psihički uništena.

Ipak nešto je obećavajuće – zatražila je pomoć, progovorila je usprkos osjećaju straha, nemoći i stida.

Otkriva da je nekome važna, da će se netko zauzeti za nju. Da će joj biti pomoć i podrška u trenucima u kojima mora pronaći sebe, zaštiti se, naučiti kako živjeti dalje.

Dug je put pred njom, ali krenula je. Sretna joj Nova, kao i svima vama?

Ako znate kako joj brže pomoći i bolje je zaštititi javite mi!