Nedin plan broj dva
Čitajući vaše komentare na Nedin plan shvatila sam da o zapošljavanju nismo još sve rekli i da je to mnogima od vas važna tema.
Neda je pokazala visok stupanj zrelog i organiziranog pristupa traženju posla i naravno to je urodilo plodom tako da ona počinje raditi kao suradnik u nastavi u siječnju 2021. godine. Iskrene čestitke! Znači nešto što je izgledalo kao katastrofa – ostati bez posla sa pedeset i više godina nakon 30 godina provedenih u jednoj firmi pokazalo se kao blagoslov jer joj je osvijestilo što uistinu želi raditi ostatak života. Željela je raditi s djecom s posebnim potrebama, ali nije slala molbe samo za takvu vrstu posla već za sve što se trenutno nudilo.
Vratimo se sada vama, odnosno svima nezaposlenima koji traže posao jer ga nisu niti dobili ili su ga upravo izgubili. Nezaposleni ste i vjerojatno tužni, zabrinuti i ljuti.
Ljutnja i povrijeđenost iako gotovo redovito prate stanje nezaposlenosti nekorisne su emocije.
Bez obzira na vaše kvalifikacije, završene škole, dodatne tečajeve i radno iskustvo vjerujte mi nitko neće doći na vaš kućni prag i zaposlit vas jer ste tako genijalni, iako mi to često očekujemo odnosno djetinje priželjkujemo.
Ljudi mi kažu da su tako znali provesti i deset do petnaest godina čekajući, očekujući, iščekujući odnosno bivajući u „ničemu“.
Iz tog stanja vode ugrubo rečeno dva puta.
Jedan je otrežnjenje, odrastanje, prestanak čekanja i aktivan angažman koji dovodi do prvog posla u nizu. Najčešće taj prvi nije i onaj pravi, ali sada već imamo iskustvo nezaposlenosti koji nam ruši samopouzdanje na svakom koraku i znamo da je ponovno uči u svijet zaposlenih preko mjesta koje tržište traži u ovom trenutku jedini način dolaska do pravog željenog posla u budućnosti.
Sjećam se svojih kolega 1992. godine kada je na zagrebačkom zavodu za zapošljavanje bilo 400 nezaposlenih liječnika i kada su oni pristali raditi kao vozači za UNPROFOR i vrlo brzo napredovali te došli do pozicije u skladu sa svojim stupnjem obrazovanja. Znači oni nisu uvrijeđeno odbili posao vozača kao nedostojnog njih liječnika već su uzeli ponuđeno shvaćajući to kao jednu prolaznu, odnosno prijelaznu fazu.
Drugi od spomenuta dva puta je nastavak nekonstruktivne i nezrele ljutnje na sustav, društvo, veze, protekciju … obično zalijevanjem alkoholom ili utapanjem u lijekovima pa su i dalje nezaposleni, nezadovoljni i rezignirani.
Odluka je na vama, vi birajte.
Ako ima još nekih puteva rado bih da ih podijelite sa mnom.