Malo o ovisnostima

Ne, ne bojte se neću iznositi silne teorije koje većim dijelom već poznajete. Osvrnut ću se samo na jedan po meni nedovoljno istaknuti segment.

Prisjetite se dobro znane situacije – doba je puberteta i vaš do jučer anđeo od djeteta pretvara se u nemogućeg adolescenta – lupa vratima, ne želi vas ni vidjeti a još manje razgovarati s vama jer je konačno otkrio kako ima glupe roditelje. Taj scenarijo nije nepoznat većini roditelja, ali nažalost mali je broj onih koji u svojoj silnoj „povrijeđenosti“ uspiju otkriti koliko je njihovom pubertetliji uistinu teško. Koliko intenzivno on osjeća da više nikamo ne pripada, a trebao bi. Ne pripada ni u tu svoju glupu primarnu obitelj niti među vršnjake, a i samo ga je vlastito tijelo izdalo jer je potpuno nezgrapan, odlakavio, promijenio glas uz slične radosti odrastanja. To je naravno kod svakog pubertetlije, ali postoje i oni još osjetljiviji koji ne znaju opisati čudne osjećaje koji im se javljaju i koji tek uzimanjem, alkohola ili poneke „tabletice“ stječu dojam kako negdje pripadaju i kako imaju neko zajedničko iskustvo oni i njihovi prijatelji po sredstvu omamljivanja. Tako počinje kratkotrajni raj – oni konačno imaju svoje društvo, nekamo pripadaju, imaju iste probleme, a ono čudno „ludilo“ u glavi postaje manje izraženo. Ne shvaćajući točno što se dogodilo ni roditelji, a ni oni sami odjednom imamo ovisnika, a u stvari radi se o psihičkom bolesniku koji nije prepoznat jer nije znao opisati svoju muku ili ga mi nismo dovoljno pažljivo slušali svodeći sve pod zajednički naziv puberteta. Uz površno slušanje roditelji često lakše prihvaćaju iako je to tužno i kontradiktorno, da je njihovo dijete ovisnik nego psihički bolesnik. Tada počinje dobro poznata i tužna spirala simptoma klasičnog ovisnika, raspada obitelji, koketiranja sa kriminalom i ponekad tek na služenju zatvorske kazne, ako imaju sreće dolaze u kontakt sa psihijatrom kojem se uspiju otvoriti i povjeriti svoje poteškoće, koji to uspije uvažiti i shvatiti te nakon uključivanja adekvatne terapije on započinje novi život u kojem stvari polako dolaze na pravo mjesto.

Imajte to na umu svaki puta kada vidite nesretnu mladu osobu koja se odaje cigaretnom dimu, alkoholu ili drogi jer nitko sretan, zadovoljan i ispunjen ne uništava sam sebe. Ako nam trebaju sredstva omamljivanja želimo nešto zaboraviti, a to svakako nije nešto lijepo i dobro, nego teško i otegotno u životu.