Iskustvo Corone
Vjerovali ili ne nakon godinu dana kruženja bolesti svuda oko mene i ja se mogu pohvaliti iskustvom iz prve ruke. Dobila sam je, preboljela i stekla osim imuniteta bar za neko vrijeme, kažu tri do šest mjeseci, neko novo cjelovito iskustvo.
Pa krenimo redom.
Corona nije baš neka obična bolest iako bi trebala biti neka vrsta gripe – bolesti kojom nazivamo sve od visoke temperature do bolova u mišićima i općim lošim stanjem koje traje sedam do deset dana u zimskim mjesecima. E, Corona je sve to i još puno toga više jer nije samo bolest pojedinca nego čitavoga društva zbog koje više ne živimo na stari dobro poznat način već potpuno usmjereni na iščekivanje hoće li se ona pojaviti i u kojem obliku.
Znači nakon što su moja kći i suprug razvili simptome i ja bila stavljena u samoizolaciju četvrti dan i ja razvijam simptome, neku glavobolju, kašljucanje i strašan umor. Spavala sam preko dvadeset sati dnevno. To je bio blaži oblik, ali ja sam se i s njime teško nosila.
Rodbina i prijatelji brinu, stižu brojne poruke podrške, mnogi i zovu iako nemam snage za telefoniranje.
Postavljaju se „najvažnija pitanja“:
1. Tko nas je zarazio – kao da je to uistinu važno i kao da će ta informacija nešto promijeniti, ali ipak se pita. Možda mi je jasno što epidemiolozi rade s tom informacijom, ali čemu to služi običnom pučanstvu uistinu ne znam ni dalje.
2. Drugo važno pitanje koje se postavlja svakoga dana je – jesi li ozdravila? Postoji velika želja da mi bude bolje, ali i jedno nestrpljenje, zašto se to već nije dogodilo. To stvara pritisak kao da ih izdajem jer još uvijek nisam bolje, a ja bih to voljela biti prvo zbog same sebe, a naravno onda i zbog njih.
3. Sljedeće pitanje je – što uzimaš od lijekova, što činiš da ti bude bolje? Kao da strašno vjerujemo u neke imaginarne tablete iako s jedne strane znamo da za virus nema lijeka s druge strane želimo bar nešto uzimati, bar neke vitamine ili slične pripravke jer ne možemo čekati i ne vjerujemo dovoljno u vlastitu prirodu i vrijeme kao najbolji lijek.
Sve u svemu iako sam imala blaži oblik bolesti prošla sam sve faze s kojima se bore i oni s težim oblikom, a to je zašto baš ja, pa zašto baš od njega, a zašto toliko dugo traje i kako to da baš ništa ne mogu učiniti osim biti strpljiv, a to mi se ne da.
Velika je milost imati u životu drage ljude koji brinu, ali i ta ljubav ima cijenu jer smo dio cjeline pa zato oni koji vas vole ostanu zbunjeni jer vi niste tamo gdje oni smatraju da trebate biti.
Ipak usudite se biti tamo gdje mislite da vam je mjesto baš u ovome trenutku, iskusite to nešto novo što je svemir kreirao samo za vas.